Trčati, bubnjati i plesati zemljom moto je skupine Za Ondekoza, skupine čiji se nastup bazira na logici ”Sogakuron”, učenju da su trčanje i glazba jedno. Njihov je nastup najbolje nazvati dramom i energijom života. Instrumenti na kojima sviraju su tradicionalni japanski instrumenti; nekoliko vrsta taiko bubnjeva (uključujući 400 kg težak veliki bubanj čiji je promjer 1,5 m), flaute od bambusa, različite udaraljke, zvona.
Riječ taiko uglavnom se upotrebljava kada se govori o relativno modernim japanskim bubnjarskim sastavima ‘kumi-daiko’, no taiko doslovno znači ‘debeli bubanj’ (premda taiko bubnjeva ima raznih veličina i debljina).
Tagayasu Den je, 1969. godine, okupljajući grupu mladića zasićenih gradskim načinom života u Za Ondekozu, uspostavio novi način života za sastav. Svakodnevni maratoni i fizički napori, vježbanje i sviranje, postali su novi standardi u bubnjanju taiko grupa. Nakon što su neki mladići 1980. godine oformili Kodo, Tagayasu Den je sastavio novu postavu, koja i dan danas, dugo nakon njegove smrti, zadivljuje ljude širom svijeta svojom svirkom.
Mladići su 1975. g. izazvali nevjericu u publici skočivši na pozornicu, na svom prvom nastupu, neposredno nakon što su otrčali Bostonski maraton. Zvuk njihovih Taiko bubnjeva, popraćen Bostonskim simfonijskim orkestrom, kojeg je vodio g. Seiji Ozawa, izazvao je ovacije u publici.
Zbog svoje atraktivnosti, nastupali su po cijelom svijetu, izvodeći svoj koncert i na najglamuroznijim događanjima poput Christian Dior Haute Couture 2002. Koncert u Zagrebu je zadnji koncert na njihovoj velikoj europskoj turneji.
U suradnji s Veleposlanstvom Japana.
