Sjevernjaci i južnjaci - kultura
pijenja
Prvo što trebamo spomenuti jest da pojam kulture nema
vrijednosnih konotacija. Kulturom pijenja naznačit ćemo načine pijenja
u sjevernim i južnim zemljama. Polazna činjenica je da sjevernjaci piju
da se napiju, a južnjaci piju da se opiju. "Napiti se" znači
piti toliko da čovjek izgubi kontrolu nad motorikom, sviješću i pamćenjem,
a "opiti se" znači piti toliko da se zadrži kontrola i samosvijest.
Podaci govore da sjevernjaci u prosjeku piju manje nego južnjaci po glavi
stanovnika jer južnjaci piju tijekom cijelog dana u manjim količinama,
a sjevernjaci piju odjednom neumjereno. U konačnici, južnjaci tijekom
dana popiju više nego sjevernjaci, ali sjevernjaci budu pijaniji.
(Statistike govore: Alcoholics Anonymous World
Headquarters has compiled AA group membership data in countries around
the world. In 1991 (the last year for which data were kept), the western
country with the fewest AA groups per capita was Portugal, with 0.6 groups
per millionpopulation. The highest was Iceland, with almost 800 groups
per million. This is a strong indicator of greater perceived alcohol problems
in Iceland--even though Portugal consumes 2 1/2 times as much alcohol
per capita as Iceland! (Peele, S. "Utilizing Culture and Behaviour
in Epidemiological Models of Alcohol Consumption and Consequences for
Western Nations ," Alcohol & Alcoholism, 1997, Vol. 32, 51-64
(Table 1).)
Kod južnjaka većina stanovništva pije kontinuirano, dok kod sjevernjaka
stanovništvo ili pije ekstremno ili uopće ne pije.
Čime objasniti tu razliku?
Postoji više objašnjenja, ali ako se osvrnemo na klimatski utjecaj možemo
primijetiti:
- da klima utječe na biljni svijet, od kojeg se proizvodi alkohol te ovisno
o klimi na sjeveru i jugu postoje različite vrste alkohola (sjevernjaci
uglavnom piju žestoka pića, a južnjaci raznolikije vrste, od piva i vina
nadalje).
-da ljudi u sjevernim ili hladnim krajevima imaju manje mogućnosti za
druženje jer ih temperatura tjera na zatvorene i manje prostore, dok se
na jugu dosta vremena provodi na ulici, u javnosti. Kako opijanje omogućuje
javno prisustvo u sredinama gdje je javno ophođenje prisutnije, razumljivo
je da se napijanje ne tolerira. Opijanje u određenoj mjeri pospješuje
javno ophođenje jer ljude oslobada uobičajene društvene sputanosti. Svatko
može potvrdu naći u svom iskustvu, pa i na ovoj večeri. Zanimljiva je
činjenica da na jugu nijedna politička opcija, koliko god radikalna bila,
nije ni u svojim primislima imala zabranu alkohola, dok je na Islandu
(republika) prohibicija ukinuta 1988.
U antičkoj Grčkoj također je bila prisutna kultura opijanja. Stari Grci su govorili da samo barbari piju čisto vino, misleći na tada njima sjeverne narode te bi veći društveni ugled imao onaj koji bi mogao više popiti, a ne napiti se (kažu da je takav bio Sokrat). Neki filozofi su to umijeće ismijavali, tvrdeći da se ovi takmiče s volovima.